Kako razlikovati otrovne od neotrovnih zmija?

Autor fotografije: Tamara Gore

Odlazak u prirodu može dovesti čoveka u susret sa zmijama. One nikad neće napasti čoveka, osim ukoliko se osećaju ugroženo, piše Zoo planet. To se dešava kad čovek slučajno stane na zmiju ili prođe veoma blizu nje zbog čega se zmija brani ujedom. Neke zmije se čak pretvaraju da su mrtve kako bi prevarile predatore u slučajevima kada su napadnute. Ujed zmije nije opasan po čoveka ukoliko je zmija neotrovna, dok ujed otrovne zmije može ugroziti čovekov život. Izgled otrovnih i neotrovnih zmija se razlikuje, a poznavanjem razlika ljudi mogu prepoznati otrovne zmije i biti na većem oprezu. Osnovne razlike su:

1. Dužina tela – Otrovne zmije imaju uglavnom kratko i zdepasto telo koje može biti dužine do 70 cm (u retkim slučajevima može biti i do 100 cm) , dok neotrovne zmije imaju telo dužine oko 2m.
2. Boja tela – Cik-cak šara je karakterična za otrovnice i svetlija boja tela, dok su neotrovne zmije u većini slučajeva jednobojne ili imaju neke sitne šare, uglavnom su sivkaste ili maslinasto-zelene boje.
3. Rep – Kod otrovnica kraj repa može biti drugačije boje ili ima zvečku ( u Srbiji ni jedna otrovnica nema zvečku), a rep neotrovnih zmija se sužava pri kraju i nikad nema zvečku.
4. Oblik glave i zenica – Trouglasta glava, izražen vrat i jamice su karakteristike otrovnih zmija. Neotrovne zmije nemaju jamice, a glava je okrugla. Otrovnice imaju eliptične ili vertikalne zenice, dok netrovne imaju okrugle zenice.
5. Način ubijanja plena– Otrovne zmije svoj plen ubijaju otrovom, ujedu plen i ubrizgaju otrov zatim prate plen i čekaju da otrov deluje nakon čega ga pojedu. Neotrovne zmije imaju drugačiji metod ubijanja plena, a to je stiskanjem odnosno obavijaju svoje telo oko tela plena kako bi ga ugušili.

Poskok (Vipera ammodytes) je najrasprostranjenija i najduža otrovnica u Srbiji. Naseljava kamenjare, kanjone i hrastove šume. Može da se prepozna po malom rogu na vrhu glave i cik-cak šari na ledjima, a kod nekih jedinki je šara izlomljena i ima oblik rombova. Dužina tela je oko 60 cm, a u nekim slučajevima može biti dužine i do 100 cm.

Vipera ammodytes(Wikipedia)

Šarka (Vipera berus) je druga po rasprostranjenosti otrovnica u Srbiji. Pretežno se nalazi u područjima koja su hladna i vlažna, nizijama i u blizini močvara i hrastovih šuma i gde je veća nadmorska visina. Pronađena je na Vlasinskoj visoravni, Staroj planini, Kopaoniku, Šar planini i Prokletijama, u blizini Obedske bare i na Fruškoj gori. Dužina tela je uglavnom oko 70 cm. Boja tela je sivkasta ili smeđa sa tamnom cik-cak šarom koje može biti isprekidana, a postoje i jedinke koje su skroz crne.

Vipera berus(wikipedia)

Šargan (Vipera ursinii) se veoma retko nalazi i ima najslabiji otrov. Može se naći samo na Prokletijama i Šar planini odnosno na visokoplaninskim pašnjacima i livadama iznad 1500m nadmorske visine. Dužina tela je od 30-50 cm što ga čini najmanjom otrovnicom u Srbiji. Cik-cak šara je veoma jasno izražena i uglavnom je tamno braon ili sivkaste boje. 

Vipera ursinii(Wikipedia)

Belouška (Natrix natrix), drugačije je poznata i kao barska zmija jer živi u blizini voda i najviše se hrani žabama. Telo može biti dužine i do 1,5 m, maslinaste je boje sa crnim tačkicama. Ime je dobila po beloj obojenosti u predelu ušiju, po čemu je i prepoznatljiva.

Vipera ursinii(Wikipedia)

Ribarica (Natrix tessellata), kockasta vodenjača ili potočara je vrsta koja živi u vodi i hrani se ribama, zbog čega je dobila i naziv ribarica. Njeno telo može biti dužine i do 1m, maslinaste je boje i ima šare u obliku kvadrata.

Stepski smuk (Dolichophis caspius), prepoznatljiv je po karakterističnim belim prugama na telu koje je maslinasto zelene boje. Može da dostigne dužinu i do 3 m. Voli da se penje po drveću i veoma često se sreće u urbanim područjima.

Vipera ursinii(wikipedia)

Eskulapov smuk (Zamenis longissimus), ova vrsta je najduža zmija u Srbiji, dužina tela može biti i preko 2 m. Jednobojan je, uglavnom sivkasto smedje boje. Naseljava šume i livade, može da boravi na drveću i često se sreće u urbanim područjima.

Smukulja (Coronella austriaca), lažna šarka je drugi naziv za ovu vrstu koju često mešaju sa šarkom zbog šare koja je kod smukulje u vidu dva niza okruglastog do romboidnog oblika. Dužina tela je oko 70 cm. Naseljava staništa koja su otvorena i suva, šume i kamenjare.

Četvoroprugarsti smuk (Elaphe quatuorlineata), prepoznatljiv je po šari u obliku dve tamne pruge koje se nalaze sa svake strane tela, po čemu je dobio naziv četvoroprugasti smuk. Prosečna dužina tela je oko 1,5 m, a neke jedinke mogu biti i dužine preko 2 m. Može se naći na mestima koja nisu direktno izložena sunčevoj svetlosti i u blizini urbanih prodručja.

Vipera ursinii(wikipedia)

Šilac (Platyceps najadum), tanko i vitko telo, sa okrulglim mrljama tamne boje u predelu glave, jesu karakteristike ove vrste. Telo može biti dužine 1-1,3 m, maslinaste ili smeđe boje. Naseljava kamenito ili stanište sa gustom travom.

Podeli vest:

Facebook
Telegram
WhatsApp
Tagovi: | |

📰 Ostale vesti

Komentari

0 0 PROTIV
Oceni artikal
Pretplati se
Podseti me
0 Komentari
Matori komentari
Najnoviji Najviše lajkova
Odgovori u liniji
Vidi sve komentare

📰 Slične vesti

Pridružujemo se pozivu studenata na

GENERALNI ŠTRAJK

PETAK 24. JANUAR