Stečajni postupak – štiti li zakon zaposlene?

O stečaju retko ko voli da priča

Podeli vest:

Facebook
Telegram
WhatsApp

O stečaju retko ko voli da priča. Jednostavno, nije najprijatnija tema, jer uglavnom označava kraj poslovanja za preduzeće i kraj saradnje sa zaposlenima. Stečaj se često povezuje s pojmom bankrotstva, koje možda nosi još negativniju konotaciju. Ipak, bežanje od problema nikada nije dovelo do rešenja. To što se o stečajnom postupku retko kada priča (iz prostog razloga što je reč o neprijatnoj temi), ne znači da neće pogoditi nijednu kompaniju i da težinu stečaja na svojim plećima neće osetiti i građani.

Znanje o kompletnom procesu i upućenost u prava radnika tokom stečajnog postupka, pomoći će nam da se lakše suočimo s nemilom situacijom, ako do nje dođe. Imajući u vidu da cela planeta protekle dve godine prolazi kroz svojevrsnu krizu, više informacija o stečaju sigurno neće biti na odmet.

Stečajni postupak u očima zakona

Stečaj je zakonom uređen postupak koji se sprovodi nad pravnim licem kod kog su nastupile ozbiljne teškoće u poslovanju, te je postalo stečajni dužnik.

Međutim, neće svako pravno lice koje ne posluje uspešno proći kroz stečaj. Stečajni postupak se pokreće samo kada je ispunjen najmanje jedan stečajni razlog:

  • trajna ili preteća nesposobnost plaćanja
  • prezaduženost
  • u slučaju da se ne ponaša prema ranije usvojenom planu reorganizacije

Cilj stečajnog postupka je najpovoljnije namirenje onih koji prema tom pravnom licu imaju određena potraživanja. Prodajom imovine pravnog lica, namiruju se potraživanja stečajnih poverilaca. Stečajni poverioci su, u zavisnosti od potraživanja, svrstani u isplatne redove. Prvo se namiruju poverioci iz viših isplatnih redova, a potom oni iz nižih.

Stečaj se može sprovesti na dva načina: bankrotstvo i reorganizacija.

Bankrotstvo podrazumeva namirenje stečajnih poverilaca od vrednosti celokupne imovine pravnog lica, odnosno njegovom prodajom.

Prilikom reorganizacije, poverioci se namiruju prema usvojenom planu reorganizacije: novim uređenjem dužničko-poverilačkih odnosa, statusnim promenama dužnika i sl. Ovakvim pristupom, pravno lice dobija još jednu priliku da nastavi da posluje na nešto drugačiji način.

Stečajni postupak se pokreće pred sudom, a predlog za pokretanje stečajnog postupka podnosi poverilac.

Fotografija: Mikhail Nilov

Prava zaposlenih nakon otvaranja stečaja

Ako sud utvrdi da postoji najmanje jedan stečajni razlog, predlog se usvaja i donosi rešenje o otvaranju stečaja. Ovlašćenja direktora više ne važe, zaključno s danom objavljivanja oglasa na oglasnoj tabli suda. Prava i obaveze prelaze na stečajnog upravnika, kojeg imenuje sud.

Stečajni upravnik ima ovlašćenje da otkaže ugovore o radu zaposlenima. Međutim, on može doneti i odluku da, uz saglasnost sudije, zadrži određeni broj lica ili čak angažuje dodatne radnike, kako bi se finalizovali započeti poslovi ili sproveo stečaj.

Ukoliko stečajni upravnik odluči da otkaže ugovor o radu, zaposleni kojima je okončan radni odnos dobijaju ulogu poverioca i svrstavaju se u isplatne redove.

Bivši zaposleni spadaju u prvi isplatni red u slučaju:

  • neisplaćene neto zarade u iznosu minimalnih zarada za poslednjih godinu dana pre otvaranja stečaja, sa kamatom od dana dospeća do dana otvaranja stečaja
  • neplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za poslednje dve godine pre otvaranja stečaja

Zaključujemo da neisplaćene zarade u poslednjih godinu dana i neplaćeni doprinosi u poslednje dve godine, spadaju u prvi isplatni red i to samo do visine minimalca. Međutim, ne primaju svi zaposleni minimalnu zaradu. Preostali iznos (od minimalca do visine neto zarade) spada u treći isplatni red. Ovaj isplatni red se namiruje tek kada se namire troškovi stečajnog postupka, prvi isplatni red i drugi isplatni red (potraživanja po osnovu javnih prihoda). Dakle, pokrivanje dugovanja većeg od minimalnih zarada u proteklih godinu dana, zahtevaće od bivših zaposlenih dosta strpljenja i istrajnosti.

Nakon otvaranja stečaja, bivši zaposleni koji su sada postali poverioci prvog isplatnog reda, imaju pravo da u pisanom obliku sudu prijave svoja potraživanja. Prijave se podnose u roku od najkasnije 120 dana od dana objave oglasa u Službenom glasniku Republike Srbije.

Šta ako zaposleni ne mogu da ostvare svoja prava tokom stečajnog postupka?

Stečajni postupak je složen pravni postupak i građani često imaju osećaj da su izvukli deblji kraj. Ipak, ako bivši zaposleni nisu ostvarili sva svoja prava u toku stečajnog postupka, postoje i druge opcije.

Primanja zaposlenih koja nisu isplaćena tokom stečajnog postupka, mogu se potraživati od Fonda solidarnosti. Trebalo bi imati na umu da je Fond solidarnosti fokusiran na isplatu određenih (ne svih) potraživanja od bivšeg poslodavca, nad kojim je otvoren stečajni postupak.

Postupak za ostvarivanje prava pokreće se na zahtev bivšeg zaposlenog i to u roku ne dužem od 45 dana od dana dostavljanja odluke kojom je utvrđeno pravo radnika na potraživanje u stečajnom postupku.

Savetujemo da: uvek budete informisani (proveravajte kako teče stečajni postupak), vodite računa da ne propustite rokove (prijava potraživanja u stečaju i, po potrebi, Fondu solidarnosti), jer u suprotnom gubite sva svoja prava i konsultujete advokata. Advokatće vam objasniti šta stečaj predstavlja za pravno lice, a šta za zaposlene, koja prava i obaveze proističu iz postupka i kako da budete sigurni da ćete ostvariti sva (ili bar većinu) svojih potraživanja.

Piše: Srbijanka Stanković

Ostale vesti

Komentari

Slične vesti

Search